Marijini obroci

Nedavno je u Zagrebu na proslavi desete godišnjice humanitarne organizacije Marijini obroci Hrvatska boravio Magnus MacFarlane-Barrow, osnivač Marijinih obroka. Magnus je humanitarni rad počeo u Bosni ratnih devedesetih godina, kamo je malim kamionom prevozio humanitarnu pomoć iz rodne Škotske. Za to vrijeme sklopio je prijateljstva u Hrvatskoj koja traju sve do danas. Naši ljudi ne zaboravljaju da su i sami bili u potrebi pa danas velikodušno pomažu svojim volonterskim vremenom, novcem i potrepštinama toj posebnoj organizaciji. Po čemu su posebni? Marijini obroci hrane najsiromašniju djecu po svijetu tako da obroke dijele u školama nerazvijenih zemalja kao što su Benin, Ekvador, Liberija, Malavi i Zambija. Time djeca uz obrok dobivaju sigurnost i obrazovanje potrebno za izlazak iz začaranoga kruga siromaštva. Mnogoj djeci to je jedini obrok koji dobivaju u danu, a puni trbusi imaju i uši koje mogu čuti što im nastavnici govore. Osim toga organizacija jamči da će 93 posto sredstava biti utrošeno za osnovnu misiju Marijinih obroka, a to su prehrana i obrazovanje najsiromašnije djece.

Čak idu i korak dalje s time što hranu nastoje kupiti u lokalnoj zajednici, koja od toga dobiva sredstva nužna za razvoj. Hranu u školama poslužuju volonteri, najčešće roditelji, kojima je drago vidjeti djecu zadovoljnu i situ. Zapaženo je i da raste broj djevojčica u školama, a djeca za obrok ne moraju naporno raditi pa su tako zdravija.

U Zagrebu je obilježeno deset godina djelovanja humanitarne organizacije Marijini obroci Hrvatska / Snimila Angela Catlin

Sve je počelo s dvjestotinjak djece u Malaviju prije dvadesetak godina, od kojih su neka danas završila i fakultete. Danas organizacija hrani milijun i pol djece po cijelom svijetu svaki dan, a procjenjuje se da su potrebe šezdesetostruko veće. Nevjerojatno malen iznos od 120 kn potreban je da biste jedno dijete hranili cijelu godinu u školskoj kuhinji. Tako jednostavno, a tako nedostižno mnogim velikim organizacijama. Sjećam se dokumentarnoga filma u kojem je bilo opisano kako je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) bio veliki problem kupiti tačke za prijevoz hrane u jednoj siromašnoj zemlji. Marijini obroci Hrvatska ove su godine skupili oko četiri i pol milijuna kuna, a većina tih sredstava otići će na kupnju hrane na veliko i opremanje škola u lokalnim zajednicama nerazvijenih zemalja. Zanimljivo je da pomoć nije moguća u zemljama koje nemaju minimalne sigurnosne uvjete.

Ni znanost sama ne može riješiti problem gladi u svijetu. Znanost može istraživanjima razviti sorte žitarica koje će biti otpornije na nametnike, sušu ili vlagu, ali ne može utjecati na svjetske lidere da odriješe kesu i riješe problem. U ovom primjeru vidi se da rješenje globalnih problema počinje lokalno. Lokalno u Magnusovoj baraci u Škotskoj, iz koje organizira Marijine obroke po cijelom svijetu. Lokalno u Hrvatskoj jer je podružnica Marijinih obroka potpuno autonomna u tome kojim će aktivnostima skupljati sredstva i koliko će škola otvoriti. Lokalno u nama samima jer sami donosimo odluku o tome koliko i kada ćemo dati. Prisjetimo se da je i rješenje globalnog zatopljenja trenutno zapravo lokalno u našim odlukama da trošimo manje fosilnih goriva.

Na desetoj obljetnici u Zagrebu, u prepunoj dvorani s oko petsto posjetitelja, Magnus je nadahnuto govorio o toj osobnoj odluci o darivanju. Kaže da uvijek postoji opasnost u patroniziranju toga koga darujemo ili da mislimo da smo nešto posebno ako dajemo. I sami smo dobili talente, lijepu domovinu, obrazovanje i zdravstvenu skrb za koje osobno nismo zaslužni. Paradoksalno je da onaj koji daje također dobiva od onih koje daruje u obliku zahvalnosti, radosti i smisla. Na samoj proslavi dogodilo se nešto zanimljivo. Nakon programa posjetitelji su mogli kupiti majice, čestitke i slične sitnice te ubaciti priloge u kutije namijenjene za skupljanje dobrotvornih priloga. Nakon što su svi otišli, volonteri su počeli zbrajati dobrovoljne priloge i došli do svote od nešto više od 30.000 kn. Ostala je još jedna neotvorena koverta koja se nije uklapala u pojedinačne donacije u kunskim novčanicama. Kad su je volonteri otvorili, u njoj su pronašli 50.000 eura u apoenima od 500 eura. Bila je to lokalna donacija koja je nadmašila sve ostale, a najljepše je u cijeloj priči da je ta osoba željela ostati anonimna. Nije tražila zahvalnost ni pljesak, nego samo osobnu radost i smisao. Simpatičan je bio i dar koji su Magnusu darovali volonteri iz Hrvatske na kraju programa: dres Luke Modrića s brojem deset (simbolizira deset godina) i njegovim potpisom. Magnus je na to rekao da ne može dočekati da nazove sina i kaže mu što mu nosi doma iz Hrvatske.

Mnogo je pozitivnih priča vezanih uz Marijine obroke. Tako jedna djevojčica nije išla u školu jer je imala problem s nogom zbog kojega nije mogla hodati nekoliko kilometara svaki dan. Njezini susjedi su joj odlučili pomoći, tako da uz njihovu pomoć ipak svaki dan stiže do škole. Danas je najbolja učenica u cijeloj školi. Talent bi ostao zakopan da susjedi nisu bili otvoreni za pomoć. Zamislimo se i mi u trenutku kad čitamo da su naša djeca ispod prosjeka na PISA-testiranju. Ulažemo li pametno kao Marijini obroci? Finski nam je stručnjak prije dvadesetak godina savjetovao da ulažemo u nastavnike više nego u opremu i zgrade. Nismo baš poslušali pa naši petnaestogodišnjaci ne znaju izračunati površinu stana niti naći smisao u nekom tekstu. Magnus je znao naći smisao i jednostavna rješenja i time motivirati milijune ljudi diljem svijeta na darivanje sebe drugima.